Referendum - posljednji dio. Nešto iz duše.

Moja etika
Mogao bih, dakako, o svojoj etici napisati pozamašnu knjigu. Mogao bih vas udaviti imenima raznih etičara koji su utjecali na moj etički sustav. No, ovdje moram biti kratak. Moja se etika svodi na ideju razumijevanja s drugim. Na ideju solidariziranja s drugim. Na pokušaj da hodam njegovim cipelama. Ne ide mi to uvijek lako. Posebice ako bih sebe, primjerice, morao zamisliti kao homoseksualca. Ali, koliko god ja bio hetero nastrojen otkako znam za sebe, mogu sebe staviti u poziciju homoseksualca. I praktički u bilo koju drugu ljudsku poziciju. Ja svoju etiku gradim gledajući u lice tog Drugog. Gledajući u njegove oči. Puštajući ga da mi govori, da mi iskaže sebe do dna duše. To nije puka ideja tolerancije, podnošenja. To je ideja solidariziranja, meni moj Drugi nije težak, pa da ga moram podnositi. He ain't heavy, he's my brother, kaže jedna stara, predobra pjesma.
Tu sam etiku učio od raznih etičara. I nemojte mi zamjeriti - ni vjernici, ni nevjernici - što mislim da je jedan (možda i prvi) izvor takve etike bio osobno Isus Krist. Njemu dovode preljubnicu i Zakon je tu jasan. Kamenovanje, što bi drugo. Isus, međutim, gotovo da izvrdava tu Zakon. "Tko je bez grijeha..." riječi su poznate i onima koji nikada nisu čitali Bibliju. Isus nije mogao pogledati tu ženu u oči i reći: "Kamenujte kurvu". Nije mogao, pa makar ga razapeli. Neki će i mene vjerojatno htjeti razapeti (verbalno, barem) kad vide moje protiv. Ali ja ne mogu pogledati u oči homoseksualca i reći: "Ne, mi ćemo ti ustavno zabraniti brak, ti si nastrana budala..." Ne mogu. Ne mogu zbog mog negdašnjeg prijatelja Vjerana. Negdašnjeg, jer je ubijen. Ubijen zato što je homoseksualac, a da ubojicu nikada nisu otkrili (gledajte film Dupe od mramora, on je tu u ulozi Merlinke). Ne mogu zbog onog plavokosog Petra, ljubavnika mog prijatelja Dejana. Petra su bacili s mosta, a ubojice (gle čuda) nisu nikada otkrivene. Čak rekoše da se on sam bacio, jer, naravno, kad si peder, onda si i blesav, je li? U redu, i Vjeran i Petar su iz Srbije, ako to nekoga tješi... Ja se zbog njih - i zbog svih onih koji su tako prošli, ili mogu tako proći - ne usuđujem zaokružiti ZA. Ne mogu i neću.

Apel vjernicima
Znam da ste većina i da se želite držati, kako velite, načela. Ja ne dovodim u pitanje ni vaša načela, ni vaše pravo da ih se držite. Mogu samo vapiti da ne pokušavate ta načela zakonski nametati. Jer, kao prvo, to nije tako pobožno, kako vam se čini. Bog kojemu treba ustavna zaštita - i to Ustava slabašne nam Hrvatske - baš i nije neko beskrajno božanstvo. Kao drugo, ne odaje to lijepu sliku ni o vama. Ako imate istinu - ona će pobijediti. Matematičari ne zahtijevaju da u Ustav uđe tablica množenja. Ona vrijedi, što god Ustav o tome rekao.
Ja vam, naravno, unaprijed čestitam na pobjedi na ovom referendumu. Lako je ljude napaliti protiv homoseksualaca, protiv pedera. No, vi, čini mi se, spremate i druge referendume. Tu vam dajem jednu malu, ali prilično jasnu prognozu - kad krenete protiv razvoda, abortusa i sličnih stvari - izgubit ćete.
I ne samo to. Mogu se napraviti i drugačiji referendumi. Recimo, referendum kojim bi se tražilo da novac određenoj crkvi daju samo vjernici te određene crkve. Da se uvede crkveni porez. Da se revidiraju ugovori s Vatikanom. I tko zna još kakvi se referendumi mogu napraviti. Trebaju li vam svi ti porazi da shvatite kako nije baš lako izvesti potpuno pokrštavanje hrvatskog puka? Jer, ima nas raznih. Možda mrzimo pedere, ali podupiremo abortus. Nismo mi Hrvati tako veliki kršćani i vjernici, kakvima sebe volimo prikazati. Statistike razvoda, pobačaja, preljuba, prijebračnog seksa i sličnog daju dosta drugačiju sliku o nama. Sliku kakvu ne volimo vidjeti. Ali prilično točnu...
Koristite svoju vjeru da biste pomagali ljudima. Od svojih bogomolja stvarajte mjesta gdje će se svi ljudi osjećati nekako dobrodošlo. Gdje se nitko neće osjećati kao gay među skinheadsima.
Jer ćete, u protivnom, na bolniji način shvatiti kako je demokracija, pa i ona neposredna, referendumska, dvosjekli mač.
Podsjetit ću vas jednom na to što sam upravo napisao...

Referendum - 3. dio. Biblija, Crkva i država o braku

Čitam i slušam mnoge koji će na referendumu zaokružiti bezuvjetno DA. Praktički svi oni prilično otvoreno kažu da će to učiniti zato što Bog ne odobrava homoseksualni brak. I s obzirom da Bog nešto ne odobrava, onda to ne može odobriti ni država. Točka.
Ja te ljude potpuno razumijem i niti najmanje se ne ljutim na njih. Jer sam otprilike tako i ja svojedobno razmišljao. Doduše, pripadao sam onoj struji koja nije baš zahtijevala spajanje Crkve i države. Ali bih i ja tada na referendumu glasao DA. I to preporučio svojim vjernicima. Stoga, uvjeravam vas koji podupirete referendum, nimalo se ne ljutim na vas. Ne ljutim se ni na onog Željka otprije desetak godina. Sve je to duboko ljudski.
Ali, samo trebate razmisliti dokle bi nas takva logika dovela. I posebno što bi se dogodilo s bračnom tematikom u lijepoj našoj. Usporedit ćemo tri koncepcije braka, čisto da stvari budu jasnije.
Bibilja i brak
Ako hoćete da državni zakoni o braku prekopiraju one biblijske onda bi, u najkraćem, to trebalo izgledati ovako:
1. Vjenčavali bi se mladi otprilike čim postanu spolno zreli (oko 15. godine).
2. Brakove dogovaraju roditelji, ne pitajući svoju djecu.
3. Žena postaje vlasništvo muža, kao bilo koja druga stvar (to vam kažu i Deset zapovijedi).
4. Brak se može raskinuti samo tako što muž naprosto otpusti ženu.
5. Ah, da ne zaboravim i ovo - brak se raskida i preljubom. Kamenujete preljubnika/preljubnicu i završen brak.
6. I uz to, u brak se stupalo bez ikakvog ranijeg spolnog iskustva. Ako ste kojim slučajem žena i za vas se otkrije da ste imali seks prije braka - ubiju vas. Ako ste, pak, muškarac, onda se izvučete s novčanom kaznom.
Mislite da se kršćanski Novi zavjet puno više razlikuje od Starog? Onda ga vjerojatno niste ni pročitali. Isus je, doduše, na jednom mjestu u potpunosti zabranio otpuštanje žena (što i dalje implicira da su žene vlasništvo muškaraca). Na drugom mjestu, pak, Isus je dopustio otpuštanje žena samo u slučaju nečega što se obično (i dosta pogrešno) prevodi s bludom. Jer, blud se, ustvari, rješavao drugačije - vidi pod 5.
Uistinu želite da država provede ova biblijska načela braka? Retoričko pitanje, znam vaš odgovor.
Crkva i brak
Katolička je crkva suštinski zadržala ova pravila, premda, naravno, više nema kamenovanja. Promovira se prijebračna čistoća i samo to je ispravan brak. Doduše, svećenici zažmire na jedno oko kad im na vjenčanje dođe trudnica, jer je takav slučaj već postao gotovo pa pravilo. Nikakav razvod nije dopušten (što, tako, ipak ne piše u Novom zavjetu). Moguće je samo poništenje braka, i to osobno od strane pape. Brak je, dakle, doživotan. Žena je, naravno, i dalje u potpunosti potčinjena mužu. Spolni odnosi u braku svedeni su samo na prokreativne (što isto tako ne piše u Bibliji). Stoga se zabranjuje svaka kontracepcija, osim onog (nesigurnog) računanja plodnih i neplodnih dana kod žene. Zabranjuju se i određene vrste spolnih odnosa (oralni, analni).
Da ja vas opet pitam ono maloprijašnje pitanje - vi se stvarno slažete s takvom koncepcijom braka? Većina vas se vjerojatno šali kad na to pitanje odgovorite s DA. Jer, znamo se - seksate se prije braka, izvan braka, koristite kontracepciju, pobačaj, rastavljate se, eksperimentirate u krevetu. Poznajem po tom pitanju dobro i ljude izvan Crkve i ljude u Crkvi. Ne razlikuju se previše, vjerujte mi. Radio sam 17 godina kao pastor, znam o čemu pričam.
Država i brak
1. U brak stupaju punoljetne osobe, svojom odlukom. Brak je njihov međusobni ugovor, ovjeren kod matičara.
2. Nitko vas ne pita što ste radili prije braka. Ionako se zna odgovor na to pitanje.
3. Nitko vas, naravno, ne pita ni što radite u braku, na koji način, koristite li kontracepciju ili ne, itd.
4. Muž i žena su ravnopravne strane u braku. Žena nije vlasništvo muža i sva imovina stečena u braku njihova je zajednička imovina. Čak i ako je npr. muž bio biznismen, a žena domaćica, prilikom brakorazvodne parnice načelno dijele na pola sve što su stekli tokom braka.
5. Možete se razvesti, ako tako hoćete. Proces nije jednostavan, no svatko ga može proći. I možete se onda opet vjenčati, i opet. Ako ste dovoljno blesavi, pa ne znate održati brak na duže vrijeme.
6. Preljub se ne kažnjava, premda ćete ipak u procesu rastave malo gore proći ukoliko je on povod rastavi (da se razumijemo, preljub nikako ne smatram dobrim).
Imate nešto protiv ovakve koncepcije braka? Pa, nitko vam ne brani da se čvrsto držite npr. crkvenih načela braka. Što se tiče onih biblijskih načela, neće vam se baš dopustiti kamenovanje preljubnika. Ipak naš Horvatistan još nije postao Pakistan.
Zaključak
Jasno je, naravno, da ni u biblijskom ni u crkvenom poimanju braka nema mjesta vjenčanju homoseksualnih parova. Usput, čitam nedavno i u Jutarnjem listu jedan dosta liberalan teološki tekst koji ostavlja neko mjesto homoseksualcima u Bibliji. Nažalost, koliko god da mi je liberalna teologija bliža od fundamentalističke, u  Bibliji je samo jedno mjesto ostavljeno homoseksualcima - ono u vječnom ognju.
Želim naglasiti sljedeće - vi, na referendumu, zapravo glasate za to koju ćete koncepciju braka uopće prihvatiti na državnoj razini. Ako ćete zaokružiti DA, rekoh, ne ljutim se. Ali onda barem budite svjesni što to sve za sobom povlači. I nemojte se kasnije praviti blesavi.
Državni zakoni kršćanima daju potpunu slobodu da žive svoju koncepciju braka. No, kršćani, u skladu sa svojom praksom od već točno 1700 godina (od 313. godine), baš i ne dopuštaju drugima da žive svoju koncepciju braka. Kao i obično, kada kršćani ne uspiju uvjeriti one druge i drugačije, onda pribjegavaju sili države. Zemaljske, naravno, ne božanske.
U posljednjem nastavku reći ću nešto o konkretnim pitanjima - kako zakonski regulirati homoseksualne zajednice, trebaju li imati pravo na posvajanje djece i slično.
Hvala na strpljenju!

Referendum - dio 2. Briga za sreću moje obitelji

Malo ponavljanja gradiva
Prošli put rekoh nešto o tome što ide, a što ne ide u Ustav. Da rezimiram, odredba, odnosno, definicija "Brak je životna zajednica žene i muškarca" čisto logički gledano NIJE definicija. Jer je nepotpuna, poput definicije "Automobil je cestovno vozilo" (pravilno je da je automobil cestovno vozilo na vlastiti pogon). Brak nije samo životna zajednica žene i muškarca, nego je i zajednica jedne žene i jednog muškarca, koji nisu u bliskom srodstvu. Hoćete li sve to staviti u Ustav? Nećete, jer je to posao zakona, a ne Ustava. I nikakav Ustav ne može  definicijom proglasiti nešto što nije definicija. Kao što ni Ustav ne može sadržati odredbu da je 12 + 12 = 26. Što god narod mislio o tome.

Sretna obitelj
No, ovaj put želim nešto reći o sretnoj obitelji. Udruga U ime obitelji zalaže se u osnovi za jedan plemeniti cilj - da obitelji budu sretne. Jasno vam je to čim ugledate njihov logo. Jest pomalo čudno da na njemu imamo samo dvoje djece - budući da se katolici vatreno zalažu za više djece u obitelji. No, valjda je problem staviti na logo npr. desetoro djece. Doduše, još je teže imati u realnom životu desetoro djece, ali nećemo se sada zakačiti oko toga. Dobro je da postoje udruge koje promoviraju sreću obitelji i one će uvijek imati moju načelnu potporu.
No, nevolja je što nam Ustav ne govori ništa o sreći obitelji. Ako se sjećate ona dva članka Ustava koja sam prošli put spomenuo (čl. 35. i 61.) onda ćete zamijetiti kako se ista riječ ponavlja u oba slučaja: zaštita. Zaštita osobnog i obiteljskog života, te zaštita obitelji. Ustav za svoj predmet nema sreću obitelji, jer država nije zadužena, niti može biti zadužena, da građanima pruža sreću. Prvih dvadesetak godina života proveo sam u državi koja se jako trudila usrećiti svoje građane. Nudili su im ovozemaljski, komunistički raj. I da znate - nije to baš sretno ispalo. Posebno nije bilo sretno za one kojima ostvarenje komunističkog sna nije bila ideja sreće.
Ja se nekako uvijek neugodno osjećam kad mi netko obećava sreću. Sreća je moja osobna stvar. Država mi treba pružiti zaštitu, a ja sam tu da se pobrinem za sreću. Za sreću moje obitelji ne trebaju brinuti ni udruge ni Ustav - nego isključivo članovi moje obitelji. Jednostavno rečeno, nikome ovaj referendum ne može donijeti sreću. Hoćete li biti sretni ne ovisi o tome imate li u susjedstvu heteroseksualce ili homoseksualce. Nego o tome kako vi kao članovi obitelji međusobno komunicirate, volite li se, praštate li jedno drugom, pomažete li se, itd. Tu vam nema pomoći države.

Zaštita obitelji
Može li nam ovaj referendum onda donijeti zaštitu obitelji? Moram biti filozof (što ćete, profesionalna deformacija) i zamijetiti kako pokretači referenduma zapravo rade na zaštiti ideje obitelji. To je stara tradicija, potiče još od vremena Platona, a provlači se kroz cijelu povijest kršćanstva. Referendum kani da Ustav jasno propiše što je obitelj, kako bi se zaštitila ideja obitelji kao heteroseksualne zajednice. Koliko će se time stvarno zaštititi ideja obitelji, ne bih ovdje elaborirao (nimalo, ako me pitate, ali nije sad to bitno). No, problem je u tome što Ustav nije zadužen za zaštitu ideje obitelji, nego konkretne obitelji. Moje obitelji, vaše obitelji. Što to sve u pravnoj praksi znači, bolje bi vam objasnili stručnjaci za obiteljsko pravo. Svakako da to znači zaštitu privatnosti. Ne može vam netko upasti u spavaću sobu i snimiti ono što vi kao bračni partneri tamo radite. Zatim, tu je i zaštita od nasilja - uključivši i obiteljsko nasilje. Vjerojatno ima tu još cijeli niz zaštitnih mjera.
No, ni u kojem slučaju to ne znači zaštitu od homoseksualnih parova. Čime vas oni ugrožavaju? Daju loš primjer djeci? Pa, imate milijun loših primjera djeci svakodnevno. Možete zvati policiju ako vidite da vas, primjerice, susjed preko puta snima kamerom. Možete zvati policiju ako vam netko pokušava provaliti u stan. Ili, ako vas mlati neki član obitelji. Ali ne možete zvati policiju zato što su vaši prvi susjedi homoseksualci. Jer, tu nema realne ugroze, pa ni potrebe za zaštitom. Vi možete reći da vam se gadi to što oni međusobno rade (uh, i meni, iskreno). Ali dok god oni to rade onako kako to inače parovi rade - unutar svoja četiri zida, to naprosto nije vaš problem. Kao što ni vaši heteroseksualni susjedi nemaju pravo da se naočigled svima upuste u vatreni spolni odnos.

Kratki zaključak
Najkraće rečeno, niti će nam referendum donijeti sreću, niti vam je potrebna zaštita od homoseksualaca.
Još da su članovi Ustavnog suda u srednjoj školi bili dobri učenici logike, imali bismo manje problema svi zajedno. No, nažalost, od njih i njihove površnosti nitko nas ne štiti.

U narednom postu...
Sljedeći put govorit ćemo o državi i braku. Ne, nećete se morati vjenčati za državu, obećavam....

Referendum - dio 1. Što ide, a što ne ide u Ustav?

Znam da bi me ovaj blog mogao koštati gubitka brojnih prijatelja. Nemam namjeru ni sa kim se svađati. Vaše je pravo da se ljutite na mene i prestanete me pozdravljati. Ili me skinete s popisa svojih Facebook prijatelja. Imam ne samo potrebu da nešto kažem, nego to u ovom trenutku osjećam i kao svoju ljudsku dužnost. Napokon, imam i ponešto stručnog znanja o samoj temi.

Govorim, naravno, o referendumu koji nas čeka 1. 12. O vatreno diskutiranom referendumu kojim se kani uvesti u Ustav RH odredba da je brak isključivo zajednica muškarca i žene.

Da budem jasan odmah na početku - izaći ću na referendum i zaokružiti NE. Neki ćete sada odmah prestati ovo čitati, i ja vas u tome ne mogu i ne želim spriječiti. Ako ste se, pak, odlučili da čitate dalje, onda pročitajte moje razloge. S obzirom da nemam namjeru pisati dugačke blogove, danas se dotičem samo ustavno-pravnog aspekta cijele priče. Nisam stručnjak za Ustav, ali sam (između ostalog) i profesor logike, pa se više bavim logičkom stranom problema.

Ustav i referendum

Kao što ste i sami mogli pročitati, Ustavni sud RH utvrdio je da referendum nije protuustavan. Doduše, pritom su napravili i jednu neugodnu i čudnu pogrešku. Jer su u obrazloženju naveli kako se nitko nije bunio protiv već postojeće odredbe o braku kao isključivo heteroseksualnom, kakva već otprije postoji u obiteljskom zakonu. No, onda su ih podsjetili da je pitanje o ustavnosti te odredbe obiteljskog zakona bilo postavljeno još prošle godine. Pa se Ustavni sud onda ispričao zbog greške. Zbog greške koja nam da naslutiti kako oni baš i ne čitaju sve predstavke koje im dođu. 

Sve to podsjeća na loše napravljenu domaću zadaću. Tako su sada odjedanput odredili kako nema ničeg protuustavnog u referendumskom pitanju, a da se prethodno nisu očitovali o godinu dana staroj predstavci. Na koju su naprosto i zaboravili. Hoćete moje iskreno mišljenje o takvom previdu? Diletantizam. Nisam političar, nisam u izvršnoj ili bilo kakvoj vlasti i nemam razloga govoriti u rukavicama. Ustavni se sud u ovoj stvari pokazao jednom skupinom loših đaka koji su naprosto zaboravili da su imali domaću zadaću. Dugo sam radio u školstvu, pa odmah prepoznam takve učenike. “Joj, profesore, pa mi smo na to zaboravili.” Nije to nikakva bolest. To je ljenivitis, bezobrazni ljenivitis.

Uostalom, naš vrli Ustavni sud rezultat je svojedobnog političkog dogovora dviju najvećih stranaka i morate biti jako naivni ako vjerujete da je to elita ustavnih pravnika u Hrvatskoj. A čak i da jesu ono najbolje što imamo za ponuditi - oni nisu dorasli zadaći za koju su postavljeni. Možda bi ih bilo bolje uposliti kao pomoćne suce u prekršajnom sudu u Mrduši Donjoj. Da određuju kako kazniti pijanca koji je razbio staklo u kavani. No, bojim se da time vrijeđam pomoćne suce u prekršajnom sudu Mrduše Donje.

A nije to ono najgore. Ako samo referendumsko pitanje nije protuustavno - odnosno, ako ono ne krši temeljna ljudska prava - jasno je iz aviona da ono naprosto ne spada u Ustav. Ako ste čitali taj temeljni dokument lijepe naše, onda ste primijetili kako se obitelj spominje na dva mjesta. Članak 35. kaže “Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.” A članak 61 kaže “Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.” I u Ustavu se savršeno ništa više ne mora govoriti o obitelji i braku. Jer je to, kao što sami možete pročitati, zadaća zakona, a ne Ustava. I onda Ustav uskoči sam sebi u usta i brak ne odredi zakonom, nego Ustavom. To je vrlo uočljiv formalno-pravni problem.

Ali nije sva problematika samo formalna. Uđe li u Ustav odredba da je brak zajednica isključivo žene i muškarca, doći ćemo u jednu dosta čudnu situaciju. Jasno je, homoseksualni brakovi bit će onda ne samo nezakoniti, kao što je već sad slučaj, nego i neustavni. Ali, što je s, primjerice, incestuoznim brakom? On će biti protuzakonit, ali ne i protuustavan. A poligamija/poliandrija? I to je protuzakonito, ali ne i protuustavno. Što znači da bi prema Ustavu slijedilo kako je puno gore imati brak dva muškarca, nego majke i sina ili muškarca i tri žene. Po kojemu se to načelu odredilo da je ovo gore od onog? Jedan mogući izlaz iz ove bezvezne petljancije - koju ne možemo opravdati ni tradicijom, ni javnim moralom, ni Ustavom - bio bi da onda ustavno zabranimo i incest i poligamiju/poliandriju (i brak sa životinjama, na primjer). Ali, onda bi Ustav postao zapravo obiteljski zakon, što bi tek bio vrhunac diletantizma. Jer bi se npr. moralo točnije odrediti i što je to incest (i tu nisu sva europska zakondavstva baš tako suglasna, kako biste pomislili).

Postoji, naravno, i jednostavniji izlaz iz ovakve ustavno-pravne nebuloze. A to je da u Ustav uopće ne uđe odredba o braku kao isključivo odnosu muškarca i žene. To je tematika za zakon, ne za Ustav. Djeluje li vam to logično? Onda se još jednom zapitajte kakvi to lumeni sjede u Ustavnom sudu i za što su to oni točno plaćeni.

Heraklit je rekao kako se narod treba boriti za Ustav kao za svoje zidine. Ja iznimno cijenim Ustav zemlje u kojoj živim. I ne mogu dopustiti da on postane mjestom za politikantsko izmotavanje. Čak ni kada bi to narod tako htio.

Toliko u ovom prvom dijelu. U sljedećem ću dijelu govoriti o tome tko bi se trebao brinuti za to da nam obitelji budu sretne i zadovoljne.
PS: Upravo sam pogledao emisiju HTV-a, 4. izlaz o temi referenduma. U toj emisiji, gospođa Kanački, koja zastupa onu stranu ZA, u barem dva navrata veli kako referendumsko pitanje glasi: "Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba kako je brak životna zajednica JEDNOG muškarca i JEDNE žene." Poštovana gospođo Kanački, referendumsko pitanje NE sadrži ovo JEDNOG/JEDNE. Pročitajte barem pitanje koje tako vatreno branite.
Emisiju pogledajte na http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=779&cHash=aeb6d9fc0c
A posjetite i stranu udruge U ime obitelji i provjerite sami za sebe...