Hrvatskim
jezikoslovcima
Da budem iskren, već ste
mi odavno dojadili. Ispočetka sam vrlo pozorno osluškivao što
imate za reći, cijenio sam vas kao ljude od struke. Ipak ste morali
pozavršavati ozbiljne fakultete, pa napisati magisterije i doktorate
i kako to već ide. I onda sam vas prestao slušati. I vas i onu
grakćuću masu političara i novinara. Počeo sam slušati obične
ljude oko sebe i u svim krajevima sa hrvatskim življem. I počeo sam
slušati logiku, s kojom vi imate teških problema.
Jer, vi počinjete s tezom,
sasvim prihvatljivom i očitom, kako je hrvatski jezik onaj jezik
kojim govore Hrvati. I taman kad pomislim kako ćete vi sada taj
jezik opisati i analizirati, odmah, bez ikakva krzmanja, dodajete i
drugu tezu, proturječnu prvoj i valjda najbesramniju u povijesti
lingvistike. A ona glasi kako većina Hrvata i ne poznaje svoj jezik,
te potpuno zbunjena, da prostite, govori srpski. "Hrvati su u
stvari Srbi", zbija šalju u jednoj svojoj pjesmi ingeniozni
Slamnig. A vi to ozbiljno. Jer ste u posljednjih četvrt stoljeća
svoju opstojnost, svoj raison d'être
opravdavali strahom da ćemo svi postati Srbi.
Uostalom, kako drugačije
objasniti onaj fanatični purizam kojim nam pokušavate nabiti
kompleks da u svakom od nas čuči govornik srspkog, a ne hrvatskog
jezika?
Iz našeg je jezika nestao
činilac, zajedno s faktorom, a ostao nam je samo
čimbenik. Zašto, pobogu? Pa, rezonirate vi, zato što
činilac i faktor kažu Srbi. I odjedanput je srpski
jezik, kao u najluđim velikosrpskim fantazmagorijama, postao
mjerilom našeg jezika. Jednostavno, kažu li što Srbi, mi to
izbacimo. Dovoljno je da jezikoslovci u Beogradu stave određenu
riječ u svoj rječnik i mi je slavodobitno izbacujemo iz svog.
Hoćete primjere? Recimo,
znate li kako su Srbi nekoć zvali onaj predmet gdje se opisuje
zemlja, stanovništvo, gospodarstvo itd? Nećete vjerovati, zvali su
ga zemljopis. No, u posljednjih par desetljeća dogodilo se
nešto čudno sa zemljopisom, pa je on postao eminentno hrvatska
riječ. Srbi sada kažu geografija i ne pada im na pamet više
bilo kakav zemljopis. A mi na geografiju gledamo kao na Srbina, dok
nam je zemljopis naš rod.
Ili, recimo, na što režete
kruh? Ja sam ga oduvijek rezao na kriške, da bih odjedanput saznao
kako je to srpska riječ. Iako je korijen riječi kriška zapravo
križ – onaj koji su ljudi davno iscrtavali na pogači, pa ju tako
lomili. S druge strane, ne prihvaćate krst, ali volite krstariti i
postavljati unakrsna pitanja. Vama tu ništa nije čudno?
A znate li (ovo mi je
omiljeni štos) na što su se ustaše zaklinjale (a možda se i danas
zaklinju, ne pratim baš što oni rade). Na bezUSLOVNU poslušnost
Poglavniku. Što, zar nije uslov srpska riječ? Može biti.
Recite to Paveliću i njegovima (zato mi je ovo, kako rekoh, omiljeni
štos). Uslov je rusizam, priznajem. Pod uvjetom da vi
priznate kako je i uvjet rusizam. Nas i Rusa 300 milijuna, što
ćete.
Kažu li Hrvati točno
ili tačno? Točno, reći ćete vi. Tačno kažu
Srbi. Jeste li izbacili riječ tačno samo zato što ju govore
i Srbi? Eh, onda, Houston, we have a problem, jer točno
govore Rusi! Da onda mi nađemo svoju inačicu, naprimjer, tično?
Da ste vi jezikoslovci, znali biste odgovor na ovo pitanje. Hrvati
većinom kažu točno, ali nemali broj njih – po Slavoniji i
dijelu Dalmacije, kažu tačno. Kao što mnogi u tim krajevima
kažu unutrašnje, a ne unutarnje. I ostadoše Hrvati,
koliko god to kod vas izazivalo nevjericu.
I da ne nabrajam dalje što
ste sve poizbacivali. Nema više januara, februara i
ostalih mjeseci, kao da bismo svi postali Srbi da su nam te riječi
ostale. A ne bi li bilo fino da imamo i siječanj i januar,
da nam jezik bude još bogatiji?
Što imate protiv točka?
Ili, protiv gvožđa? Znate li da su to riječi koje se bez
problema koriste u hrvatsko-katoličkom prijevodu Biblije, nastalom u
vrijeme hrvatskog proljeća? No, po vašoj nakaradnoj logici, taj su
biblijski prijevod sastavili članovi Srpske akademije nauke i
umetnosti.
Namjesto da opišete i
popišete što i kako govore Hrvati, vi ste se dali u potragu za
Srbima među nama. I završili ste otprilike na onom Vukovom
zaključku – Srbi svi i svuda. Uglavnom ste dokazali Vukovu tezu,
od Hrvata ste ostali samo vi i nekolicina najblesavijih političara u
povijesti našeg malog naroda. Od jezika ste nam ostavili možda par
desetaka riječi, sve ostale su vam sumnjive. Što vas nije
pokolebalo. Vi ste jedini jezikoslovci na svijetu koji uvjeravate
vlastiti narod da ne poznaje svoj materinji jezik. A da nije slučajno
obrnuto, da se ne radi samo o tome da vi pojma nemate o jeziku za
kojeg ste smatrate stručnjacima? I da nije sva ova buka oko srbizama
u našem jeziku samo vaš pokušaj da opravdate svoje institute,
svoje pravopise i stručne časopise, drugim riječima, da nam ne
bude žao sve one love koja se troši na vas?
Rekoh vam, dojadili ste mi.
Nemojte mi više soliti pamet svojim uradcima. Vas neću ni u čemu
više slušati. Idem u Karlovac i Varaždin, idem u Pulu i Vukovar, u
Zadar i Koprivnicu, u Tovarnik i Legrad, idem i u Mostar i Orašje.
Jer hrvatski se govorio u tim gradovima i selima puno prije no što
ste se vi pojavili. I govorit će se onako kako se govori, što god
vi u svojim bjelokosnim jezičnim kulama mislili o tome.
