Prodaja magle i chemitraila: osvrt na programe predsjedničkih kandidata

Završena je nikad kraća predsjednička kampanja, super da nije dulje trajalo. Sebi sam dopustio gledanje samo jedne TV debate, one na HTV-u. I drago mi je da nisam gledao ranije debate, bilo bi to čisto nepotrebno. Uzgred, HTV je organizirao to dosta solidno, osim što su me jako ubijala u pojam Danijelina da/ne pitanja, gdje se prema kandidatima odnosila kao prema natjecateljima u Najslabijoj karici. Očito je, inače vrsna voditeljica, promašila emisiju. Ovdje samo želim ukazati na one momente gdje predsjednički kandidati iznose teze koje jednostavno ne drže vodu. Imam za svakog od njih ponešto, slobodno me lupite po nosu ako sam pristran. Idem redom kako su oni stajali u ovoj debati.

Kolindina vlada nacionalnog jedinstva i prijevremeni izbori
Kolinda rješenje krize vidi u vladi nacionalnog jedinstva, toj prilično čudnoj umotvorini ranih devedesetih. Ako ta vlada ne bi bila osnovana, Kolinda bi raspisala prijevremene izbore.
Prvo u čemu Kolinda formalno griješi jest samo inzistiranje da se SDP-u sada u obnašanju vlasti pridruži HDZ. Čemu, kad SDP ima potrebnu većinu u Saboru i nema tehničke potrebe za koalicijom? Vjerojatno misli da će se kapacitet Milanovića i Grčića enormno povećati kad im se pridruže lumeni poput Tome i Vase. Uz to, bilo bi to nepošteno i prema biračima. Nemam ništa protiv da se npr. na sljedećim izborima pojavi koalicija SDP-HDZ. Da na plakatima vidimo Zokija i Tomu kako se grle i zaljubljeno govore: Zajedno u ratu, zajedno u miru; Crno i crveno - kombinacija snova. Itd. I ako ljudi budu glasali za takvu koaliciju, neka im je. Ali na prošlim izborima glasači HDZ-a glasali su za HDZ, a ne za HDZ i SDP. I glasači SDP-a glasali su za SDP, a ne za SDP i HDZ. Ovako varati birače pred kraj mandata potpuno je nedopustivo.
I čemu prijevremeni izbori? Da nam dođu Tomo i Vaso i to sve riješe? Ili da Zokiju damo još jednu priliku? I ne samo to - predsjednik države ne može sazvati prijevremene izbore po svom nahođenju. Vlada ima stabilnu većinu, svidjelo se to nama ili ne. Ako te većine nestane, onda se ide u izbore. Dodajem i jednu jaku moralnu poduku - ne želim da se ovaj narod navikne na ideju kako se može jedne nedjelje (na izborima) masovno zezati, a onda tu grešku popraviti već nakon godinu-dvije. Ne može. Izabrali ste, sada trpite četiri godine, nisam vam ih ja doveo na vlast.

Ivo i Druga republika
Ivo vidi svoju ulogu u donošenju novog Ustava. Neke od stvari - sasvim točno zamjećuje - neće se ni moći drugačije riješiti. Recimo, stvarno ne možete ukinuti županije ako se one ne izbace iz Ustava (da, mi smo bili dovoljno glupi da ih tamo ubacimo). No, treba li nama uistinu novi Ustav i takozvana Druga republika? Čisto sumnjam. Posebno kad mi to kaže netko tko je već imao pet godina fore da mijenja Ustav, i to u koaliciji s jakom strankom koja ga je podržala. A ako ta jaka stranka ne bude htjela promjenu Ustava (nisu je htjeli, to je fakat), ništa od cijele promjene. I što god bilo na sljedećim izborima, morat će se i SDP i HDZ složiti o promjenama. A to onda, u našoj divnoj tradiciji, podrazumijeva i političku trgovinu. Hoćemo li stvarno izbaciti županije iz Ustava? SDP to ne bi htio, HDZ to ne bih htio. To hoće samo ORaH i neke manje stranke, koje će teško dobiti apsolutnu većinu u Saboru. I što će onda raditi Ivo, kad mu propadne projekt koji ionako nema niti šanse niti realne potrebe?

Milanova ideja: promijenite Ivu, promijenili ste sve
Da, otprilike tako istupa vidoviti Milan, čovjek koji je u debati čak ustvrdio da je vidio kako izlazi duša iz umirućeg čovjeka. On je shvatio kako je sav problem našeg društva u tome što je na vlasti Ivo Josipović. Nema Ive, nema problema. Dobro, sad malo karikiram, ali Milan se najviše bavio Ivom. Pojma nemam što bi on stvarno htio napraviti. Osim što bi narod nazivao "Moj narode", kao da je on Hajle Selasije ili barem Marko Perković Thompson. Problem ljevice riješit će se dovođenjem desnice na vlast, a problem desnice riješit će se s još više desnice. Ispravite me ako sam nešto pogrešno razumio, ali ja ništa drugo nisam ni čuo u toj debati. Bude li me mučio želudac, ja neću ići kod Milana, čak iako je on stručnjak u toj oblasti. Jer bi on mogao na pregledu vidjeti da mi je duša u nosu. I reći mi: "E, moj pacijentu."

Viliborovi chemitraili namjesto magle
O mladiću sam pisao već cijeli blog. A u ovoj se emisiji dečko još više iskazao. On bi, veli, prvo osnovao predsjednički Savjet, neko misteriozno tijelo gdje bi se vjerojatno ustoličili likovi poput Pernara i sličnih. Onda bi taj Savjet, poput nekog Vrhovnog štaba, mijenjao sve funkcionare. Ništa čudno za dečka koji reče da mu se od Putina, Merkel i Obame najviše sviđa onaj prvi (iako je, reče, njegov pravi miljenik Gandhi). Dužničko ropstvo stotina tisuća Hrvata riješio bi tako što bismo tiskanjem novca sada svi zajedno bili u dužničkom ropstvu. Iz EU i NATO-a ipak ne bi izišao, nego bismo mi tamo rekli bjelosvjetskim mangupima da se ne mogu oni tako zezati s nama. Od Linića bi uzeo natrag četiri milijarde (ne reče čega) s njegovog računa. INU bi oduzeo Todoriću i ekipi. Lova je tu, ljudi moji, samo je trebate uzeti, a što ne uzmete - trebate tiskati. Na ovakvo izmotavanje s pitanjima ekonomije nisu bili spremni ni oni najzadrtiji Titovi komunisti. Ovaj put nije spominjao chemitraile, ali ih je očito prodavao, kao autohtoni hrvatski proizvod. Uz to je obradovao građane Argentine spoznajom da oni više nisu u krizi. Tamo je sada super, vjerujte Sinčiću na riječ. Ja se samo mogu diviti dečku koliko je spreman lupetati, na njegovom bi se mjestu već i Sacha Baron Cohen zacrvenjeo.

Zaključak
Ljudi, na ovim izborima imate mogućnost birati između Kolindine, Ivine i Milanove magle i Viliborovih chemitraila. U stvari, vi sutra samo odlučujete o tome koju ćete maglu kupiti pod povoljnjim uvjetima. Želim vam puno sreće u ovom istinski zanimljivom prednovogodišnjem šopingu! 

Sinčićev "novi" hrvatski poredak

Iako mladi Ivan Vilibor Sinčić jamačno neće proći ni u drugi krug ovih predsjedničkih izbora, definitivno je postao glavna zvijezda, barem na fejsu i web portalima. Nema tog dana a da ne vidim njegovu sliku ili link o njemu ili žestoku raspravu na mom fejsu. Zid fejsa postao je, metaforički rečeno, živi zid. Ima i žestoke protivnike i žestoke branitelje (žešće čak i od ratnih branitelja, barem na riječima). A dečko ulazi u povijest kao naš najmlađi predsjednički kandidat (iako se već za koju godinu nećemo moći sjetiti kako se ono točno zvao).
Naravno, kao i uvijek, ja moram reći drito što mislim (već sam i ja žestoko diskutirao na forumima). Za vas koji još ne znate što taj mladac propovijeda, evo vam njegove stranice, pa čitajte i uživajte. Ja nemam namjeru raspravljati sa svakom od točaka njegovog programa (imate toga po cijelom webu, sapienti sat), nego reći jednu stvar koja meni štrči više od svih ostalih: to što nudi naš mladi kandidat uopće NIJE novo, nego je samo jedno ekstremno ponavljanje starog sistema.

Malo dosadne politologije
Moram sad malo biti dosadan i objasniti vam što je zapravo politika i čime se to političari bave. Politika nije umijeće dolaska na vlast; politika nije umijeće spašavanja zemlje i ljudi; politika nije biznis. Napisat ću krupnim slovima što je zadaća politike: POLITIKA JE UMIJEĆE STRATEŠKOG PLANIRANJA. Jeste li to pročitali? Hajde, to zapamtite i od sada to koristite kao glavno mjerilo kvalitete svakog političara, stranke i programa.
Da sad objasnimo to detaljnije. Političari su tu, kao prvo, da organiziraju strateško planiranje. Imate, npr. problem naše ekonomske situacije. Političari okupljaju stručnjake, ali isto tako i predstavnike zainteresiranih strana (poslodavce, radnike, umirovljenike, nezaposlene) te rade na izradi strateškog dokumenta. Taj dokument prepoznaje probleme (zaduženost, nezaposlenost, itd. itd.) i onda predlaže mjere - koje se daju u općenitom obliku: smanjiti zaduženost, nezaposlenost, itd.
A onda se trebaju odrediti i provesti aktivnosti koje će doprinijeti provođenju mjera. I sada ide ono najbitnije, što želim da zakucate u svojim glavama jednom zasvagda, kako se ne bi zalijetali za kojekakvim prodavateljima magle (i to opet pišem krupnim slovima): AKTIVNOSTI NE ODREĐUJU POLITIČARI, NEGO STRUČNJACI. Političari su tu da omoguće slobodno planiranje i provođenje aktivnosti; političari su tu da evaluiraju aktivnosti (je li stvarno predložena aktivnost smanjila nezaposlenost za 6% u godinu dana?); ali njihovo NIJE da određuju koje aktivnosti i tko točno to treba provoditi. Političar je tu da raspiše natječaj za zbrinjavanje otpada u županiji, ali ne i da kaže gdje se točno i kako to treba napraviti. Na natječaju prolazi onaj koji je ponudio najpovoljnije rješenje i političari su tu da onda evaluiraju i reagiraju ako se to rješenje nije ispunilo onako kako se isprva predstavljalo.
A tu i jest cijeli problem hrvatske situacije. Nema strateškog planiranja, nego gomile političara koji znaju sve i u sve se razumiju, pa nam određuju točno što trebamo raditi. Ne slušaju se ekonomisti, ne slušaju se pravnici, ne slušaju se poslodavci, političari su jedna sebi dostatna ekipa, bogovi u ljudskom obliku. Znaju sve, mogu sve i sve što kažu je dobro, pa je na nama samo da to amenujemo.
Dopustite da kažem nešto krajnje heretično, ali nedavno sam to naučio od jednog jako pametnog stručnjaka za strateško planiranje (i puno toga unio u ovaj svoj blog): Jugoslavija je IMALA gospodarsku strategiju, dok je Hrvatska, naprosto NEMA. Jugoslavenska gospodarska strategija zasnivala se na tri stavke: naftni derivati, nuklearna energija i željezo. I išlo je to dobro - naftni derivati proizvedeni u tadašnjoj Jugoslaviji bili su najkvalitetniji u Europi. I, između ostalog, Sisak je imao i rafineriju i željezaru i posla i novca i za sve svoje radnike i građane. Koju strategiju ima naša država (ovo nije žal za bivšom, nipošto)? Idite opet u Sisak, pa vidite. Kad netko od "znalaca" kaže kako je turizam naša strateška grana, odmah mu dajte čistu jedinicu. Kao i liječniku koji bi vam rekao da su kolači važbnija namirnica od juhe, variva i kruha. Turizam donosi velike novce, nema sumnje, ali za njega je potrebno jako gospodarstvo. Ne vjerujete? Pa, jedan Beč od turizma zaradi nekoliko puta više nego cijela naša betonirana obala. A razlog svem tom našem problemu jest da su se političari ubacili u planiranje i provođenje aktivnosti, a ne u donošenje strategije. I, naravno, korupcija je tu vrlo logična posljedica - kad političar određuje gdje će se izgraditi hotel ili cesta, onda on određuje i tko će to graditi i koliko iznosi mito za dobivanje takvog posla.

Natrag Ivanu Viliboru
Je li sjelo ovo moje dosadnjikavo objašnjavanje što je to politika i koja je zadaća političara? I shvaćate što su zeznuli ovi naši dosadašnji?
E sad se vratite na onu stranicu našeg najmlađeg kandidata u povijesti i kroz te naočale pročitajte što tamo piše. I koliko je to novo. Naš mlađahni would-be predsjednik također zna sve o svemu, čisti genij kakvog hrvatska majka odavno nije rodila. Jest, on je tek završeni ili nezavršeni student FER-a, ali zna sve o ekonomiji, o međunarodnim odnosima, o GMO, o chemitrailima. Kao što je Tito nekoć znao i voditi rat, ekonomiju i pritom svirati klavir (mislim, Titu bih barem bio dao da mi popravi auto, ako ništa drugo). Vi ste genetičar i doktorirali ste na temu GMO-a u SAD-u? Zaboravite, Ivan Vilibor o tome zna puno više. Kemičar ste, niste markirali sate u srednjoj školi, i mislite da su chemitrailovi samo jedna glupa izmišljotina, jer su bijeli tragovi iz mlažnjaka zapravo zaleđena voda? Ma, kakvi, obična ste prodana duša ili glupan, Ivan Vilibor zna bolje kemiju od vas. Doktorirali ste ekonomiju ili ste stručnjak za EU? Zaboravite, pročitajte što je taj nenadmašni genij napisao na svom webu i pokrijte se ušima.

I onda to neki uspaljeni sinčićevci nazivaju - NOVIM. Novost je samo to što je količina samodopadnosti i umišljenosti veća nego inače, sve ostalo je baš onako naš domaći hrvatski proizvod: političar kakvog majka nikad ne rađa i koji je tu da nas spasi od našeg neznanja i nesposobnosti. "Trebate otvoriti svoj um", piše mi na jednom forumu zajapurena sinčićevka. Ja odgovaram da um otvaram samo na argument, a ne na neku newageovsku spiku o prelaženju granica vidljivog.


Moj kandidat
Ja nisam baš prezadovoljan ponuđenim na ovim izborima. Recimo, mislim da je ORaH trebao imati svog kandidata, a ne dati nepodijeljenu podršku Josipoviću. Ali, što je tu je, imamo ponuđenu četvorku - Josipovića kao već postojećeg predsjednika, Kolindu kao ono što je ponudio HDZ, Kujundžića kao ono što bi HDZ rado ponudio da su neka druga vremena i već spomenutog Ivana Vilibora.
I sad izvedite jedan mentalni test: održite ovoj četvorki ovo moje malo kratko predavanje (kojega sam većim dijelom, kako već rekoh, maznuo od jednog stručnjaka za strateško planiranje). Ivan Vilibor bi vas odmah optužio da ste agent velikih korporacija. Milan Kujundžić bi vjerojatno rekao da je to što kažete donekle točno, ali i previše idealistično, a tako nekako bi i Kolinda (nisu njih dvoje baš jako različiti). Uglas bi sve troje dodali da predsjednik mora govoriti o aktivnostima. Ja jedino mogu zamisliti Ivu Josipovića kao onoga tko točno shvaća i načelno prihvaća ono o čemu im govorite. Jedini od njih izgleda kao netko tko zna što je zapravo opis posla predsjednika Hrvatske. I ima potrebna znanja (Ustav i općenito pravni sustav) te potrebno iskustvo. Zovu ga lignja jer se baš i ne ističe nekom velikom muškošću, ali isticanje muškosti je zadaća boksača, stripera i sličnih, a ne političara, osobito ne predsjednika Republike.
No, to je moj osobni stav i vi ga uopće ne morate prihvatiti. A ono što sam pisao o politici kao djelatnosti nije moj osobni stav, nego ozbiljna analiza jedne djelatnosti. Dobro to savladajte, nije tako ni teško, pa ćete znati dobro što vam je činiti na izborima i ovim i svim budućim. U protivnom ćete i dalje birati tko je najveći sin našeg naroda i koji je veleumnik sposoban spasiti lijepu našu, ako ne i cijeli svijet.