Referendum - dio 1. Što ide, a što ne ide u Ustav?

Znam da bi me ovaj blog mogao koštati gubitka brojnih prijatelja. Nemam namjeru ni sa kim se svađati. Vaše je pravo da se ljutite na mene i prestanete me pozdravljati. Ili me skinete s popisa svojih Facebook prijatelja. Imam ne samo potrebu da nešto kažem, nego to u ovom trenutku osjećam i kao svoju ljudsku dužnost. Napokon, imam i ponešto stručnog znanja o samoj temi.

Govorim, naravno, o referendumu koji nas čeka 1. 12. O vatreno diskutiranom referendumu kojim se kani uvesti u Ustav RH odredba da je brak isključivo zajednica muškarca i žene.

Da budem jasan odmah na početku - izaći ću na referendum i zaokružiti NE. Neki ćete sada odmah prestati ovo čitati, i ja vas u tome ne mogu i ne želim spriječiti. Ako ste se, pak, odlučili da čitate dalje, onda pročitajte moje razloge. S obzirom da nemam namjeru pisati dugačke blogove, danas se dotičem samo ustavno-pravnog aspekta cijele priče. Nisam stručnjak za Ustav, ali sam (između ostalog) i profesor logike, pa se više bavim logičkom stranom problema.

Ustav i referendum

Kao što ste i sami mogli pročitati, Ustavni sud RH utvrdio je da referendum nije protuustavan. Doduše, pritom su napravili i jednu neugodnu i čudnu pogrešku. Jer su u obrazloženju naveli kako se nitko nije bunio protiv već postojeće odredbe o braku kao isključivo heteroseksualnom, kakva već otprije postoji u obiteljskom zakonu. No, onda su ih podsjetili da je pitanje o ustavnosti te odredbe obiteljskog zakona bilo postavljeno još prošle godine. Pa se Ustavni sud onda ispričao zbog greške. Zbog greške koja nam da naslutiti kako oni baš i ne čitaju sve predstavke koje im dođu. 

Sve to podsjeća na loše napravljenu domaću zadaću. Tako su sada odjedanput odredili kako nema ničeg protuustavnog u referendumskom pitanju, a da se prethodno nisu očitovali o godinu dana staroj predstavci. Na koju su naprosto i zaboravili. Hoćete moje iskreno mišljenje o takvom previdu? Diletantizam. Nisam političar, nisam u izvršnoj ili bilo kakvoj vlasti i nemam razloga govoriti u rukavicama. Ustavni se sud u ovoj stvari pokazao jednom skupinom loših đaka koji su naprosto zaboravili da su imali domaću zadaću. Dugo sam radio u školstvu, pa odmah prepoznam takve učenike. “Joj, profesore, pa mi smo na to zaboravili.” Nije to nikakva bolest. To je ljenivitis, bezobrazni ljenivitis.

Uostalom, naš vrli Ustavni sud rezultat je svojedobnog političkog dogovora dviju najvećih stranaka i morate biti jako naivni ako vjerujete da je to elita ustavnih pravnika u Hrvatskoj. A čak i da jesu ono najbolje što imamo za ponuditi - oni nisu dorasli zadaći za koju su postavljeni. Možda bi ih bilo bolje uposliti kao pomoćne suce u prekršajnom sudu u Mrduši Donjoj. Da određuju kako kazniti pijanca koji je razbio staklo u kavani. No, bojim se da time vrijeđam pomoćne suce u prekršajnom sudu Mrduše Donje.

A nije to ono najgore. Ako samo referendumsko pitanje nije protuustavno - odnosno, ako ono ne krši temeljna ljudska prava - jasno je iz aviona da ono naprosto ne spada u Ustav. Ako ste čitali taj temeljni dokument lijepe naše, onda ste primijetili kako se obitelj spominje na dva mjesta. Članak 35. kaže “Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.” A članak 61 kaže “Obitelj je pod osobitom zaštitom države. Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju se zakonom.” I u Ustavu se savršeno ništa više ne mora govoriti o obitelji i braku. Jer je to, kao što sami možete pročitati, zadaća zakona, a ne Ustava. I onda Ustav uskoči sam sebi u usta i brak ne odredi zakonom, nego Ustavom. To je vrlo uočljiv formalno-pravni problem.

Ali nije sva problematika samo formalna. Uđe li u Ustav odredba da je brak zajednica isključivo žene i muškarca, doći ćemo u jednu dosta čudnu situaciju. Jasno je, homoseksualni brakovi bit će onda ne samo nezakoniti, kao što je već sad slučaj, nego i neustavni. Ali, što je s, primjerice, incestuoznim brakom? On će biti protuzakonit, ali ne i protuustavan. A poligamija/poliandrija? I to je protuzakonito, ali ne i protuustavno. Što znači da bi prema Ustavu slijedilo kako je puno gore imati brak dva muškarca, nego majke i sina ili muškarca i tri žene. Po kojemu se to načelu odredilo da je ovo gore od onog? Jedan mogući izlaz iz ove bezvezne petljancije - koju ne možemo opravdati ni tradicijom, ni javnim moralom, ni Ustavom - bio bi da onda ustavno zabranimo i incest i poligamiju/poliandriju (i brak sa životinjama, na primjer). Ali, onda bi Ustav postao zapravo obiteljski zakon, što bi tek bio vrhunac diletantizma. Jer bi se npr. moralo točnije odrediti i što je to incest (i tu nisu sva europska zakondavstva baš tako suglasna, kako biste pomislili).

Postoji, naravno, i jednostavniji izlaz iz ovakve ustavno-pravne nebuloze. A to je da u Ustav uopće ne uđe odredba o braku kao isključivo odnosu muškarca i žene. To je tematika za zakon, ne za Ustav. Djeluje li vam to logično? Onda se još jednom zapitajte kakvi to lumeni sjede u Ustavnom sudu i za što su to oni točno plaćeni.

Heraklit je rekao kako se narod treba boriti za Ustav kao za svoje zidine. Ja iznimno cijenim Ustav zemlje u kojoj živim. I ne mogu dopustiti da on postane mjestom za politikantsko izmotavanje. Čak ni kada bi to narod tako htio.

Toliko u ovom prvom dijelu. U sljedećem ću dijelu govoriti o tome tko bi se trebao brinuti za to da nam obitelji budu sretne i zadovoljne.
PS: Upravo sam pogledao emisiju HTV-a, 4. izlaz o temi referenduma. U toj emisiji, gospođa Kanački, koja zastupa onu stranu ZA, u barem dva navrata veli kako referendumsko pitanje glasi: "Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba kako je brak životna zajednica JEDNOG muškarca i JEDNE žene." Poštovana gospođo Kanački, referendumsko pitanje NE sadrži ovo JEDNOG/JEDNE. Pročitajte barem pitanje koje tako vatreno branite.
Emisiju pogledajte na http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews%5Bcat%5D=779&cHash=aeb6d9fc0c
A posjetite i stranu udruge U ime obitelji i provjerite sami za sebe...