Etika

Etika
Etika i politika

utorak, 15. srpnja 2014.

Prosječan teoretičar urote






Danas je normalno biti teoretičar urote. Više vas nitko ne smatra pametnom osobom ako ne vjerujete barem u pet urota po četvornom kilometru.
Prosječan teoretičar urote ne vjeruje u Boga, ali čvrsto vjeruje u postojanje Đavola.
Prosječan teoretičar urote svakodnevno pojede desetak koštica kajsije kako ne bi nikada dobio rak. Ali se potajno nada da će jednom ipak oboljeti od zloćudne bolesti, kako bi je mogao pobijediti soda bikarbonom. Već je unaprijed napisao knjigu o tome.
Prosječan teoretičar urote otkrije dnevno barem po dva člana iluminata. Jedan radi u obližnjoj pošti. Malo dalje od pošte pokrivena slojevima zemlje leži jedna pradavna piramida.
Prosječan teoretičar urote zna barem dvojicu koji znaju trojicu koji su nedavno vidjeli Elvisa.
Prosječan teoretičar urote ne stavlja na sebe nikakve kreme za sunčanje i šeta potpuno gol jer je duboko uvjeren da ga sunčeve zrake čuvaju od sunčevih zraka. Od odjeće nosi samo plinsku masku, da ga chemitrailsi ne bi učinili depresivnim. Nije cijepljen ni protiv koje bolesti, osim protiv bolesti prihvaćanja argumenta zdravog razuma.
Prosječan teoretičar urote naprosto voli ugljični dioksid. I ne voli što ga tamo neke prodane duše znanstveničke napadaju zbog promjene klime.
Prosječan teoretičar urote čita samo članke koji u naslovu imaju riječ "šokantno" ili, eventualno, "jezivo". Posjećuje samo portale za koje zna da nisu pod kontrolom masona.
Prosječan teoretičar urote svaki dan mora linkati barem jedan takav članak na svom FB wallu. I mora na barem tri foruma pejstati isti komentar, s obaveznim linkom koji dokazuje njegove tvrdnje. Omiljeni argument uvijek počinje s riječima: "Dobro znamo tko...".
Sve što zna o znanosti prosječni je teoretičar urote naučio od Krešimira Mišaka. U školi mu je najbolje išao veliki odmor. Svejedno, bolje zna fiziku od Einsteina, biologiju od Darwina i matematiku od onog Rusa što je otkrio nešto s pi.
Prosječnom je teoretičaru urote rast populacije jasan dokaz da netko jako moćan radi na smanjenju populacije.
Prosječan teoretičar urote štedi novac kako bi jednom organizirao ekspediciju i otkrio točno mjesto Noine arke ili iskopao grob Isusa i Marije Magdalene.
Prosječan teoretičar urote zna da David Icke nije sasvim u pravu, ali je siguran da je barem djelomično u pravu.
Kada se želi nasmijati, prosječan teoretičar urote čita Wikipedijine članke o letu na Mjesec, smrti Boba Marleya i 11. rujnu. Ili o bilo čemu što običan čovjek smatra dokazanim.
Omiljeni film prosječnog teoretičara urote je Zeitgeist. Drugi omiljeni film mu je Zeitgeist 2.
Prosječan teoretičar urote prosječan je u svemu osim u svom uvjerenju da nije prosječan.
One koji mu to kažu smatra dokazanim urotnicima.




Broj komentara: 10:

  1. Šokantan članak profesora Porobije, tvrdo dokazuje za koga on radi!

    OdgovoriIzbriši
  2. Priznajem, lakše je nalijepiti etiketu nego se pozabaviti argumentima. I za jedne manje akademski obrazovane (teoretičare zavjere) i za druge više akademski obrazovane (znanstvenike). Članak je u ironičnom smislu veoma zanimljiv, no u akademskom smislu i ne baš. Ako branimo znanost, nemojmo je braniti neznanstvenim metodama :) Ima jedna zanimljiva knjiga profesora Jure Vujića, a zove se "Intelektualni terorizam - heretički brevijar". :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ah, format ovog bloga ne dopušta da se za sve ove tvrdnje daju znanstvene činjenice (bilo bi to i dosadno i nečitljivo). No, dužnost dokaza prvenstveno leži na ljudima koji npr. govore o ljekovitosti koštica kajsije ili sode bikarbone, štetnosti chemitrailsa, itd. Oni su ti koji moraju dati znanstvene analize - primjerice, nije znanstveno dokazivati ljekovitost nečega na temelju tzv. "anecdotal evidence" ("ja znam nekog tko je jeo to i to i sada je zdrav"). Za svaki lijek se prave usporedne analize - koliko je ljudi uzimalo njega, koliko je uzimalo neki drugi lijek, koliko je uzimalo placebo, kolko nije ništa uzimalo, pa se ti rezultati uspoređuju. Niti jedna od ovih tvrdnji koje sam napao u blogu nemaju takvu potvrdu. I ne samo da je nemaju, nego čak previđaju i već dokazane činjenice. Npr. pojedete li 50 koštica kajsije - mogli biste umrijeti. Soda bikarbona više šteti nego što koristi (zapravo, ne koristi). Zašto bih, onda, ja što tu imao dokazivati? Meni te teze naprosto nisu ozbiljne i tako ih onda i tretiram, bez ikakvog vrijeđanja bilo koga (a teoretičari urote zarađuju lijepe novce, pritom). Bit će i ozbiljnijih mojih članaka na tu temu, jer ne bih volio da netko strada povodeći se za nekim totalno neznanstvenim idejama.

      Izbriši
    2. Složio bih se sa svime što si napisao u odgovoru, no samo se bojim generaliziranja. Iako sebe nikako ne smatram teoretičarom zavjere, nekako osjećam da "prosječan teoretičar zavjere" sjeda i na moj račun, jer ne želim bezuvjetno prihvatiti objašnjenja znanosti koja je mnogo puta neznanstvena, a da ne govorim korumpirana (i ovo nije teorija zavjere). Cjepiva - kažu nema znanstvenog protuargumenta. Ima, samo takvi dobivaju otkaze, bivaju sklanjani sa stola javnosti (srećom pa sam pročitao jedno takvo istraživanje), ali kako će i biti takvih istraživanja više kada nemaju nikakvu financijsku ni moralnu potporu znanstvenih krugova. 11. rujan - postoji mnogo razumu logičniji (i autoritativniji) izvori od wikipedije koji se bave nelogičnostima zvanično predstavljenog objašnjenja. Guess what? Iza tog objašnjenja čak niti ne stoji znanost. Koga onda branimo? Pa one iste političare koje na drugom mjestu pljujemo zbog političarstva. Slažem se da teoretičare zavjere treba filtrirati, ali i znanstvenike. Ne smije biti nedodirljivog autoriteta. Nažalost akademija si prisvaja tu ulogu. A ja to jednostavno ne mogu prihvatiti. Jesam li ja teoretičar zavjere? Nisam. A nisam niti poklonik znanosti. Tko sam ja? You get the point!

      Izbriši
    3. Načelno, problemi sa znanošću rješavaju se znanstveno. Znanost je metoda, a ne hrpa rezultata (koji se itekako znaju promijeniti).
      Mene protivnici cijepljenja nisu baš uvjerili. Npr. kad kažu da će određena cjepiva izazvati autoimune bolesti za 20 godina. Kako oni to znaju? Jedini je način pratiti dvije skupine ljudi, potpuno identične u svemu osim u tome što su neki primili, a neki nisu primili cjepivo. I to 20 godina. U protivnom, imate samo nagađanja.
      Zeitgeist sam svojedobno komentirao u tri kratka članka, i tu je hrpa neozbiljnih tvrdnji. Čim naiđem na takve stvari, gasim...što ću....
      U znanosti autoritet mora isključivo pripadati istini, a ne nekom čovjeku, koliko god bio razvikan. Ali se i obični ljudi trebaju naučiti tome što zapravo znanost znači.

      Izbriši
  3. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši
  4. Administrator je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši