Legalizacija prostitucije

Legalna prostitucija (?)

U posljednje sam se vrijeme dosta bavio temom prostitucije. Zapalo me tako, da ne pričam sad cijeli kontekst. Kod nas je ona zabranjena, prostitutke idu u zatvor do 30 dana, a svodnici i njima slični mogu odguliti i koju godinu. Mušterije su slobodne (o tome ću drugi put). U nekim zemljama, poput Nizozemske i Njemačke, ona je legalizirana. Biznis cvate, puni se državna blagajna. Bio sam u Amsterdamu, ali nisam kročio u red-light zone (čim sam vidio natpis, okrenuo se natrag). Moj neki poznanik zašao u taj teritorij (ne zna engleski), vratio se sav sablažnjen. Takav koncept djeluje isprva i zanimljivo - namjesto prisile, imamo dopuštenje da svatko radi što hoće. Pa i pripadnice/pripadnici (da, ima negdje 30% muških) najstarijeg zanata. Ili, obrta, u svakom smislu te riječi. Onda je tu veća kontrola nad zdravljem prostitutki i, trebalo bi, veća zaštita. Sad vas ne bih gnjavio statistikom, ali Nijemci i Nizozemci nisu baš zadovoljni kako je to ispalo.

Once upon a time in Croatia
Namjesto da vam to objašnjavam, evo jedne mentalne vježbe: zamislite da se legalizira prostitucija u lijepoj našoj. Prvo bi Bandić svečano otvorio novi bordel na mjestu gdje je, svojedobno, kažu, bio onaj stari, prijeratni. Neki bi prosvjedovali da na tom mjestu nikada nije bilo bordela, nego petsto metara niže. Bordel bi koštao vrtoglavih 26 milijuna kuna, a onima koji bi nezadovoljno mrmljali kako se sve moglo napraviti za maksimum 5 milijuna, on bi odbrusio: "Ne može vuk lisicu učiti kako se love kokoške. Oni koji nikada nisu gradili bordele, nego samo doziđivali garaže, bolje da šute. Idemo delati."
Predsjednik turističke zajednice bi napomenuo kako sada proširujemo ponudu našeg grada i vraćamo Hrvatsku u tradiciju najnaprednijih zemalja EU. Onda bi u taj biznis upali naši znameniti poslovni ljudi: Horvatinčić bi dao u najam sobe za obavljanje obrta, Todorić bi prodavao prezervative za mušterije po akcijskoj cijeni od 25 kn komad. Žužuli bi svako malo farbali što fasadu, što sobe. Koje bi, dakako, imale fiskalne blagajne. Uposlenice bi imale plaću od tri i pol soma kuna, radile bi i vikendom i praznicima (jer je najveća gužva nedjeljom, te za Uskrs i Božić). Mogle bi i napredovati do mjesta šefice odjela, s pet soma neto zarade mjesečno. Iako bi samo sat njihove usluge koštao 1500 kn s PDV-om, "što je znatno manje nego u drugim zemljama", kako bi to objasnio voditelj bordela, nekoć poznati mafijaš.Kroz suze bi govorio kako mu je nekada bilo teško, kako su ga osuđivali i u društvu i na sudu, ali sad je sretan čovjek, koji radi jedini posao koji zna, koji voli svoju obitelj i svakodnevno se pomoli za zdravlje svojih djelatnica.
Plaće bi, uza sav priliv novca, stizale neredovito, jer, kriza je, što ćete. Kad bi neka ostarjela ili poružnjela ili se razboljela - šut karta. S otpremninom od 750 kn, da se snađe. Ja pričam o zaposlenicama (ženski rod), jer zaposlenika ne bi zvanično bilo. "Mi smo katolici i pederluk nije u našoj tradiciji", objasnio bi izvjesni Z.M., izvršni dopredsjednik jedne neprofitne sportske organizacije. Koji bi imao tričavih 40% dionica naše "kulturno-zabavne" institucije. Naravno, bilo bi zaposlenika. Radili bi ili preko student servisa ili na crno. Išla bi ta roba kod nas, garant. Po višoj cijeni, zbog većeg rizika na poslu. Njih se ne bi spominjalo, ali bi Jutarnji list s vremena na vrijeme donio neku od ispovijedi ovih skrivenih obrtnika: "Z.K. (24) Radim da bih mogao studirati, lova je veća nego da kopam." Pa bi ih uprava Institucije (ogranak Holdinga) tužila zbog širenja neprovjerenih informacija.
S vremena na vrijeme bi nas 24 sata ili Index počastili fotkom nekog političara, svećenika ili glazbenika kako u kasni noćni sat poskrivečke ulaze u objekt ili izlaze na stražnja vrata rezervirana za VIP goste. Onda bi oni to kasnije demantirali ili rekli da su se tu vrzmali sasvim slučajno. Čitali bismo reportažu u zadovoljnom korejskom turistu, o veri bjutiful grls det vrk veri hard. Naravno, institucija koju bi narod od milja zvao Zaj*bčanka, bi primala i novac iz gradskog budžeta, "jer se radi o ustanovi od općeg interesa", kako bi to lijepo objasnio gradonačelnik. Neki bi ginekolozi zarađivali masne novce na sistematskim pregledima i otklanjanjima "sitnih kvarova" kao "standardnog rizika ovog zahtjevnog zanimanja". Na Dobro jutro, Hrvatska bi katkad neki od njih objašnjavali "postupke prevencije neželjenih efekata". Tu i tamo bismo čuli kako je izvjesna V.S. (46) gađala tavom u glavu svog muža K.S. (63) saznavši gdje je proveo subotnje popodne. "Rekao ženi da ide u ribičiju, pa zašao u bordel", kočoperio bi se naslov u Večernjaku.
U redu, stajem ovdje. Jest da sam na pojedinim mjestima bio pomalo sarkastičan, ali nisam se zezao.