Etika

Etika
Etika i politika

utorak, 28. listopada 2014.

Bandić i Perković




Nemam namjeru suditi nijednome od njih dvojice - da se okoristim našom izvornom krilaticom: "neka institucije rade svoj posao" (njemačke i hrvatske). Samo reagiram na jednu nebulozu koja vrišti s portala i fejsbuk profila određenih "znalaca". I koju već mantra Bandićev odvjetnik (očito ni ne zna kako bi ga branio), ali i (samoprozvani) lumen poput Ivana Zvonimira Čička. Kažu, hvatanje Bandića je odvlačenje pozornosti sa suđenja Perkoviću i izbjegavanje teme lustracije. "Zašto baš sada?", pitaju se geniji pseudo-analitike.
Ako sam ih dobro shvatio, Bandića je trebalo uhvatiti tek kad se završi suđenje Perkoviću (dakle, za godinu, dvije). A možda ni tada, jer tko zna kakve nas političke turbulencije tek tada očekuju, s obzirom na naše sveopće potonuće. Najbolje bi bilo, čini mi se, ljude hvatati u sezoni kiselih krastavaca. Kad nema nikakvih vijesti, nikakvih političkih previranja, nikakvih izbora i ničega što bi punilo stupce tiska. Kad je najveća vijest Severinin selfie iz hotelske sobe.
Odličan prijedlog, samo bih volio da mi itko kaže kad su to bila takva vremena? Stvarno. Sjećate li se vi takvog mirnog perioda u ovoj od Boga zaboravljenoj vučjoj zabiti? Tih dana kada smo bili sasvim pošteđeni od političkih borbi, od skandala, od afera, od svega onoga čemu tepamo da su to dječje bolesti jedne mlade demokracije?
I tu nije kraj genijalnosti. Tko to ozbiljan misli da ćemo svi mi kolektivno zaboraviti na suđenje Perkoviću i da će od sada mediji naprosto o svemu šutjeti? Davno su prošla vremena u kojima je Partija određivala što će novine pisati. Danas imate brdo informacija na izbor - deseci portala, različitog političkog spektra (slični samo u plitkoći sadržaja, uglavnom), pišu što im je volja. Ili, barem, ono što im njihovi poslodavci odrede (zaboravite na potpuno slobodne medije, takvi niti su postojali niti postoje). Imate i sve brojnije TV postaje, gledajte što vam je volja. Što priječi neke od njih da pišu isključivo o Perkoviću, da Bandića i ne spomenu? Što priječi nas, kao "potrošače", da čitamo medije koji nas zanimaju? Tko to mene smatra tolikim idiotom da ću ja biti toliko zabavljen slučajem Bandić da ću naprosto zaboraviti kako se u Njemačkoj sudi bivšem udbašu? Koji je, gle čuda, radio i za Tuđmana.
I onda i ta riječ koja kod mene već izaziva ospice. Lustracija. Rimuje se s frustracija. 25 godina nakon kraja komunizma i dalje se netko sjeti da bi bivše komunističke funkcionare trebalo maknuti s državnih funkcija. Koje točno? Tita? Bakarića? Manolića i Boljkovca? Miku Špiljka? Nakon što se SKH raspao na SDP, HDZ i ostale stranke, sad bi odjedanput lustraciju. Ali samo lustraciju onih komunista koji su u SDP-u, a ne iz ovih drugih stranaka. Moraju naći neku sijedu glavu koja i dalje sudjeluje u vlasti, već barem jedno pedeset godina. S nadom da će se taj sjedokosi naći striktno u jugokomunističkom SDP-u, a nikako ne u domoljubno-hrvatskom HDZ-u.
Mislim, što se mene tiče, smijenite sve i SDP-ovce i HDZ-ovce, teško da ću pustiti suzu za njima. Ali prestanite smatrati i mene i cijeli ovaj narod gomilom idiota.

Nema komentara:

Objavi komentar